Nakon skromnog hodnika, sa lijeve strane glavnog oltara koji predstavlja pogrebni spomenik ocu Luigiu Canaliu (1836. – 1905.), redovničkom poglavaru sa početka dvadesetog stoljeća, nalazi se Sakristija.
Na zidnim medaljonima se nalaze freske svetih franjevaca (parmežanska škola iz XVII. stoljeća), a portret oca Lina Maupasa je djelo slikara Latina Barillia (1883 – 1961). Namještaj je od orahova drva te potječe iz XVI stoljeća a čuva relikvijare i crkvene zapise iz XVII. i XVIII. stoljeća. Veoma značajno djelo je i procesijski križ od drva za Via Crucis, obložen je morskim bisernicama a ureze je na njemu napravio arapsko – kršćanski obrtnik Pietro iz Betlehema (XVIII stoljeće).
IIspred Sakristije se nalazi antikna Sala Capitolare (naknadno podijeljena pregradama te 1996. vraćena u prvotni oblik) koja danas predastavlja sobu oca Lina, njegov krevet, siromašni predmeti, brevijar, krunicu, sandale koje su iskidane od dugogodišnjeg hodanja (jedno vrijeme su bile čuvane u ćeliji br. 38 na prvom katu samostana). Tu se također nalaze i drage uspomene, relikvije, dokumenti, fotografije, svjedočenja, portreti i jedan kut posvećen molitvi.
Iz sobe oca Lina se može izaći kroz dvoja drvena, isklesana vrata koja se pripisuju školi Alessandra Vandonea, a vode u klaustar.
Veliki samostanski klaustar je spojen sa crkvom i ortogonalan je sa svojom longitudinalnom osovinom te na taj način formira dupli trijem koji se dijeli na dvanaest arkada koje su okrenute prema jugu i sjeveru te deset na druge dvije strane. Glavne lože su zatvorene polovicom osamnaestog stoljeća jer su se od njih radile sobe za fratre. U centru se nalazi mala kupola koju podupiru četiri pilastra (na kojima su neko vrijem bile freske) koja okružuju zdenac i dijele vrt u četiri dijela samostana.
Na krajnjem sjevernom dijelu, u niši nalazi se kip oca Lina, djelo kipara Guglielma Cacciania, djelo nastalo po kopiji slike čiji je autor Emanuele Quintavalla (auto originala je Amelia Meccherini) a predstavlja oca Lina koji je okružen siromasima.
Tihi samostanski klaustar, sa ritmom lukova i zelenilom vrtla, čini kompleks u kojem je živio i djelovao otac Lino, veličanstvenim i mističnim.