Crkva Sv. Frane predstavlja jedan od najpoznatijih spomenika gotičko – franjevačke umjetnosti u pokrajini Emiliji.

Konstrukcija je započela između 1240. – 1250. ali se naglasak stavlja na nju prvi put tek 1298.

Crkva, zajedno sa samostanom, predstavlja ustoličenej franjevaca u Parmi te predhodi sjedištu u crkvi SS. Annunziata.

INadalje, po padu Napoleonove vlasti 1810., crkva i samostan se prebacuju u zatvor te su se malo po malo širili.

Od 1900. do 1924. mjesto kapelana dodjeljuje se ocu Linu. Nakon njegove smrti zatvorenici su, njemu u spomen, isklesali pločicu u mramoru i bistu u bronci koje su postavili na ulaz. Veliki prostor, oslobođen kaznene uprave, u devedesetim godinama devetnestog stoljeća, danas je u nadležnosti Sveučilišta u Parmi koje se bavi didaktičkim istraživanjima.