Crkvu je podigao Capo Mastro Gian Domenico Campanini prema nacrtima parmežanskog arhitekta po imenu Gian Battista Fornovo (oko 1532. – 1585.). Crkva je znamenita građevina i zanimljivog je arhitektonskog izgleda.

Vanjski dio je globalno pun života: ulazu, smještenom na manjoj osovini prethodi visoki trijem u tri reda, koji obilazi oko građevine, povezujući ju u horizontalnom smislu.

Prozračne kapele sa vanjske strane, utiskuju u masu crkve zanimljivu akceleracijsku centrifugu, koja s kontrapunkta čini konkavnost zidova postavljenih među susjednim potpornim zidovima, koji završavaju sa stupovima u jonskom stilu.

Trijem izgledom sliči na nacrt Fornova a podupire ga pilastar u jonskom stilu. Troja crkvena vrata su napravljena po Fornovovim nacrtima i to sa drvenim nacrtima pod direkcijom Domenica Campaninia. Iznad glavnih vrata se nalazi rad u štuko – gipsu Giacoma Barbieria koji predastavlja Mariju okruženu sa 45 anđela koje prati budno oko Oca Boga.

Unutrašnja figura hrama je definirana elipsom koja formira dva polukruga i dvama pravcima glavnog dijametra od 39, 097 metara i manjim dijamterom koji iznosi 19, 062 metra. Izračunavajući dubinu kapela atrija i apsida, dobivamo dužinu od 48 metara i širinu od 50 metara.

Unutrašnjost je prožeta jednostavnošću. 49 prozora ambijentu daju mirnoću i osvjetljenje.   Arhitektonski ne odgovara vanjskoj živosti mase, ali rezultira manieristički. Ekspanzija se očituje u longitudinalnom smislu i ritmu kolosalnih, korintskih  stupova koji čine rebra svoda.  

FIzmeđu polustupova se otvara deset  postraničnih kapela, od kojih je pet između ulaza i glavnog oltara. 

AOdmah nakon ulaza, sa lijeve strane se nalazi kopija slike koja predstavlja Blaženu Djevicu Mariju a koja se pripisuje Ignaziu Affanniu (1828. – 1889.), oslikao ju je Correggio 1520. godine za prvotnu crkvu van novih vrata odakle je kasnije prebačena u novu crkvu oko 1546. godine da bi 1875. godine bila prenesena u Nacionalnu galeriju Parme.

Sa desne strane se nalazi velika slika na platnu Biagia Martinia (1815.), na kojoj konzul Astagio naređuje da se tijelo Martire Gervaso odvuče pod oči brata San Protasa da bi ga se prisililo da žrtvuje kip Jupitera. Ispod, Ecce Homo, se nalazi višebojna terakota Giuseppea Sbravatia. Škropionice u mramoru su iz XVII. stoljeća.

Na vrhu prvog pilastra se nalaze dvije freske iz XVII. stoljeća a koje su posvećene Giuliu Orlandiniu i na kojima su Sv. Girolamo i evanđelista Sv. Luka.

Prva kapela sa desne strane.

Na oltaru se nalazi slika sa Sv. Ivanom Krstiteljem iz emilijanske škole iz XVII. stoljeća. U nišama na zidovima se nalaze kipovi blaženog Giovannia Burallia iz Parme i Sv. Josipa. Za krstionicu je nacrt napravio Camillo Uccelli.

Druga kapela sa desne strane.

Na oltaru se nalazi slika sa franjevcem Sv. Bonaventurom koji kleči ispred Djevice sa Djetetom; oslikao ju je Sebastiano Galeotti oko 1727. godine.

Treća kapela sa desne strane.

EOsmislio ju je arhitekt Giuseppe Tebaldi. Na oltaru je Krist na križu sa Gospom od sedam žalosti pod nogama. Raspeće je iz XVII. stoljeća dok je Gospa od sedam žalosti djelo braće Giovan Battista i Francesca Ballantia koji se još zovu Graziani (što u prevodu znači dražesni) zbog dražesti koje pružaju njihovi sveti kipovi. Na vratšcima tabernakula je naslikana Večera Emmausa, djelo Giovannia Azzia. Kipovi u štuku predstavljaju Fede (što znčiVjera) i Speranza (što znači Nada).

Četvrta kapela sa desne strane.

Na oltaru se nalazi Gospa od utjehe koja se još naziva i od slijepih, autor je nepoznat a potječe iz XVII. stoljeća. Na postraničnim zidovima se nalazi Sv. Diego (kip od višebojnog drva iz XVII. stoljeća) i Djevica Marija (rad u štuko – gipsu iz XIX. stoljeća, djelo sicilijanske škole).

Peta kapela sa desne strane.

Posvećena je Sv. Diegu. Na oltaru se nalazi kip Presvetog Trojstva. Na zidovima su kipovi u štuko – gipsu Sv. Rabana Abatea i Sv. Fazia Vescova.

Na pilastru pokraj oltara se nalaze freske sa Sv. Ambrogiom i evanđelistom Matejom koji se pripisuju Giuliu Orlandiniu.

Svetište.

Iznad velikog svoda ističe se djelo u štuko – gipsu Luce i Giovania Battiste Reti sa Navještenjem. Pod je popločan raznim, isprepletenim mramorom kojeg je osmislio Antonio Brianti a realizirao Giocondo Albertolli. Brianti je projektirao i oltar u višebojnom mramoru sa glavama anđela koji su postavljeni postranično, sa cvijetnim ukrasima u bronci (također djelo Albertollia) te sa fasadom organa i ulaznim vratima u sakristiju. Dva mjesta za pjevanje su uređene simbolima franjevačkog reda te sa slikom Marije i Svetaca koja potječe iz 1771. godine. Sve do 1932. sa lijeve strane se nalazio “Serassi” koji je kasnije premješten u centar kora te nakon povijesne restauracije 1989. je ponovno vraćen na prvobitno mjesto.

Na koru se nalaze freske Gerolama Gelatia. U dnu apside se uzdiže veliki stol Djevice na prijestolju sa Djetetom te sa strane svecima: Bernardo da Clairveaux, Giovanni Battista, Giovanni Evangelistai Francesco d’ Assisi koji je djelo Francesca Zaganellia da Cotignole (1518.), jedno od najtemeljnijih i najharmoničnijih dijela ovog autora.

Na podnožju dvaju postolja od drva nalaze se portreti Rolanda Pallavicina sa kćerkom i ženom Domitillom Gambarom koji su bili franjevački dobročinitelji.

Na velikom pilastru s lijeve strane oltara nalaze se freske Sv. Gregoria Magna i evanđelista Sv. Ivana, koji se pripisuju Giuliu Orlandiniu.

Peta kapela sa lijeve strane (s obzirom na ulaz nalazi se u redu koji se brojem smanjuje).

Na oltaru se nalazi kip od prešane papirne mase i štuka Sv. Francesca dei Collina – Graziani. Na zidovima se nalaze kipovi u štuku Sv. Ludovica d’ Angiòa i Sv. Benvenuto a Vescova.

Četvrta kapela sa lijeve strane.

Na svodu su “prepričane” priče o životu Sv. Pietra d’ Alcantara, čije je freske napravio Ilario Spolverini, kojemu se pripisuje i niša na oltaru sa prije spomenutim svecem. Dva kipa na bočnim zidovima se pripisuju Leonardu i Domenicu Retiu.

Treća kapela sa lijeve strane.

Oslikao ju je Brillanti. Na oltaru se nalazi kip Djevice Marije koji je napravljen od prešane papirne mase i štuk od Ballantia – Graziania, koji je napravljen 1888. na volju Oca Luigia Canalia. U nišama smještenim u zidovima se nalaze kipovi proroka Elia i Sv. Ivana evanđelista, djelo Gaetana Callania (1764.).

Druga kapela sa lijeve strane.

Na oltaru se nalazi lopata Blaženog Giovannia Burallia koji slavi Sv. Misu dok mu služi anđeo koji je obučen poput fratra, djelo oca Atanasia Favinia iz Coriano (1749. – 1843.).

Prva kapela sa lijeve strane
Kip od prešane papirne mase i štuka Svetog Ante Padovanskog, djelo Ballanti – Graziania. Na zidovima se nalaze kipovi od štuka Blaženog Egidia iz Assissia i Bernardina Da Feltrea (Luka Reti – 1600.). Ograda i ulaz od rešetaka su iz XVII. stoljeća.

Na pilastru uz ulaz se nalaze Sv. Agostino i evanđelista Sv. Marko, freske posvećene Giuliu Orlandini.